STANDARD

FCI standard 166

DEUTSCHER SCHÄFERHUND

Njemački ovčar

Zemlja porijekla: Njemačka

Datum važećeg standarda: 23.03.1991.

Uporaba: Svestran radni pas, pastirski pas, pas čuvar i službeni pas.

FCI klasifikacija:

Grupa 1 – Ovčarski i stočarski psi (osim švicarskih planinskih pasa)

Sekcija 1 – Ovčarski psi

S radnim ispitom.

Opći izgled
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola trebaju biti jasna i izrazita, što znači muževnost psa i ženstvenost kuje moraju biti očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora biti vodljiv, prilagođavati se svakoj situaciji i određene poslove izvršavati sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora braniti svog gospodara ili njegovo imanje. Mora s voljom  napadati kada to njegov gospodar želi; mora biti vrlo oprezan, pa ipak prijatan kućni drug, blag u odnosu na povjerenu mu okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.

Karakter
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su: čvrstina nerva, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina. Ova svojstva čine da je on vrlo pogodan za svaku upotrebu, a naročito se upotrebljava kao pas čuvar, pratilac, pas za zaštitu i kao pas stražar.

Glava
Odgovara veličini tijela, ne treba biti teška; opći utisak da je glava suha, umjereno široka između ušiju.

Čelo
Sprijeda i sa strane gledano, čelo je malo zaobljeno, brazde na sredini ili je slabo označena.

Obrazi
Obrati su lagano zaobljeni sa strane i nisu izbočeni.

Gornji dio glave
Odozgo gledano glava se od ušiju ka nosu postepeno i ravnomjerno sužava, sa kosim ali ne oštro izraženim stopom i završava se dugačkom i suhom njuškom u obliku klina.

Njuška
Njuška je snažna.

Usne
Usne (labrnje) su zategnute, suhe i pripijene.

Nosnik
Nosnik je ravan i gotovo usporedan sa produženom linijom čela.

Zubi
Zubi su vrlo snažni; škarasti sjekutići oštro prelaze jedan preko drugog, ali to nije podgrizač, a još manje predgrizač.

Uši
Srednje veličine, uši su, u osnovi, široke, visoko nasađene, uspravno nošene, sa šiljastim vrhovima, naprijed okrenute. Nepoželjne su klempave uši. Diskvalificiraju se psi sa odsječenim i spuštenim ušima. Štencima i mladim psima uši ponekad vise do četvrtog ili šestog mjeseca, a katkad i duže.

Oči
Srednje veličine, oči su bademastog oblika. Malo koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".

Vrat
Snažan sa dobro razvijenim mišićima, srednje dužine, bez podgušnjaka (fanona). Kad je pas uznemiren vrat je uspravan, inače je ravno nošen.

Trup
Grudi duboke, ali ne pretjerano široke. Rebra nisu ni ravna ni bačvasto zaobljena. Trbuh umjereno pribran. Leđa, uključujući i slabinski dio, ravna i snažna, ne pretjerano dugačka između grebena i sapi. Dužina trupa treba biti veća od visine grebena. Odbacuju se kvadratični i visokonogi psi. Slabinski dio leđa je širok i snažan, a sapi su duge i blago se spuštaju.

Rep
Kitnjasto četkast, dopire do skočnog zgloba i katkad je pri vrhu zavrnut u stranu, iako je to nepoželjno. Kad pas miruje, rep u blagom luku visi nadolje, a kad je pas uznemiren ili kad se kreće, jače savijen i podignut. Rep ne smije biti nošen ravno, niti malo uzdignut iznad leđa. Umjetno prikraćen rep odbacuje se.

Prednje noge
Plećke dugačke i koso postavljene, ravne i nisu postavljene naprijed. Nadlaktica se spaja s plećkom pod gotovo pravim kutom i mora biti kao i plećka, dobro snabdjevena mišićima. Podlaktica je, gledano sa svih strana, ravna. Veze su čvrste, ali ne previše krute. Laktovi nisu ni istaknuti niti priljubljeni.

Zadnje noge
Butine široke, sa snažnim mišićima. Butnjače prilično dugačke i sa strane gledane koso su postavljene prema odgovarajućoj dugačkoj goljenici. Skočni zglob, kao i zadnje došaplje, snažni i čvrsti.

Sapi
Okrugle, kratke, stisnute i zaobljene. Tabani vrlo tvrdi. Nokti kratki i snažni, u većini slučajeva tamne boje. Ponekad se javljaju zaperci na zadnjim nogama. Pošto zaperci većinom prouzrokuju raskrečen - širok hod, a mogu dovesti i do ozljede nogu, treba ih odmah po rođenju otkloniti.

Boja
Crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i sa crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajućim svjetlijim oznakama) tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.

Dlaka
a) KRATKE OŠTRE DLAKE - (netochaarige) pokrovna dlaka je ravna i mora biti po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je ravna, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gušćom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.
b) DUGO-OŠTRODLAKI - (langstockhaarige)dlaka je duža, nije uvijek ravna, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara , ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast sa lakom perjanicom. Nepoželjna je dugačka i oštra dlaka, pošto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas se ipak ostavlja za rasplod.
c) DUGODLAKI - (langhaarige) njemački ovčarski pas: dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leđima. Poddlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leđa ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uske grudi ili na usku i izduženu građu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.

Mane
Svaki nedostatak koji utječe na upotrebu, izdržljivost i radnu sposobnost, naročito obilježja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovčarskih pasa kao što su: nezainteresiranost, nervozan temperament, ili razdražljivost, plašljivost, mono ili kriptorhizam, isključuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda se isključuju sljedeće mane: nedostatak životne snage i volje za radom, nježna ili limfatična konstitucija, slaba izgrađenost, izrazita izbljedjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoža nosne pečurke, itd.), zatim veća odstupanja od veličine (preveliki ili premali), slabašni psi, pretjerano visok ili kratak u općem izgledu; pretjerano laka i teška građa; meka leđa; stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utječu na izdašnost i izdržljivost hoda; pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, šiljasta ili izdužena njuška, a nedovoljno snažna; podgrizač li predgrizač, ili ostali nedostaci kao naročito slabi ili oštećeni zubi. I na kraju, pretjerano meka, kratka ili pretjerano dugačka dlaka, ili nedostatak podlake; oborene ili stalno loše nošene uši; zakovrnut, uvijen ili loše nošen rep; odsječene uši i rep; urođen kratak rep.